Prijatelji

Za njih se umire. Za njih se zivi. To su ljudi bez kojih bi zivot bio nepodnosljiv – vise kletva nego blagoslov. To su prirodne ekstenzije nase maste, nasih zelja, srodne duse, oni koji su bezuslovno i jednostavno uvjek tu za nas. No, cesto su oni ti koji vam dosapnu da je pulmologija grana medicine…

Nastavi čitanje →

Hmmm…

Sjedamo za stol. Dug dan, dosta hodanja, vrucina. Konobar. Ja cu kafu, obicnu. Jeremie, coffee. Maela, coffee. Pierre, malo pivo (svojim cudnim francuskim naglaskom). Tri kafe i Sarajevsko, narucim. Iza drugog stola: Djevojka X (zakurac osoba i wannabe studentica engleskog)- pa jesi normalan, i ti znas engleski, taj ti je narucio veliku kafu s mlijekom…bla…

Nastavi čitanje →

Signs

Noc nije bila tiha cak ni odavde, sjedeci na brdu iznad grada s prijateljima, posmatrao sam svijetla, slusao zvuke turbo folka odnekud dole. Ni pomislio nisam da ce se tu vecer, pred mojim sopstvenim, frljavim ocima, desiti razrijesenje jedne od velikih svijetskih misterija. Sjedili smo i razgovarali, pili smo jeftino pivo i pusili jos jeftinije…

Nastavi čitanje →

I'll wait for you there… my bithday is forever now? Wtf?

Sta da kazem, rodjendan mi je. Ne bi drugacije nista ni napiso. Ostarila gripina, paucina u usima, prasina u nosu, bas ko kakav nekakav mumificirani primjerak… necega. Da sam znao da me sve ovo ceka u zivotu, vratio bi se u majcinu vaginu, pa kud puklo da puklo, al helem, bedast se covjek rodi, pa…

Nastavi čitanje →

A Tribute To Boja

Boja je lokalna ispicutura, ispicasa, ispiboca i ispibure… ili alkoholicar, kao sto bi neki rekli… Pri kraju je svoje pete decenije zivota, pijano i nesebicno, na svojim krivim hodaljkama, ulazi u sestu. On je covjek srednjeg rasta, procelav je i sjedokos, ali uvjek nosi prljavi zidarski kacket, uprljane poderane hlace i neku trenerku. Lice mu…

Nastavi čitanje →