Schizophrenic

ARTIFICIAL INTELLIGENCE IS NO MATCH FOR NATURAL STUPIDITY!

30.11.2010.

Prijatelji

Za njih se umire. Za njih se zivi. To su ljudi bez kojih bi zivot bio nepodnosljiv - vise kletva nego blagoslov. To su prirodne ekstenzije nase maste, nasih zelja, srodne duse, oni koji su bezuslovno i jednostavno uvjek tu za nas. No, cesto su oni ti koji vam dosapnu da je pulmologija grana medicine koja se bavi izucavanjem jetre, da je Omer-pasa Latas poljoprivrednik iz Hercegovine, pa nakon prihvacene i izgovorene gluposti molite zemlju da se otvori i proguta vas, dok se kupate u nesvetom znoju vjecitoga stida ispred auditorijuma koji se kupa u suzama. Onda se desi da ta ista vasa hiperaktivna ekstenzija sjedne na vase preskupe naocale (prve neukradene u zivotu, i kupljene posteno zaradjenim parama vase tetke) i polomi ih tek sto ste ih jednom pronosali. Cinjenica da nikada ne vracaju posudjene stvari je zanemariva u poredjenju sa onom da vam krisom nacrtaju kukasti kriz na jakni, i puste vas da se nesvjesno sepurite uokolo rizikujuci vlastitu buducnost i zivot zbog njihove sebicne zabave. Tu su naravno i zvake koje vam lijepe na stolicu, pa kad prenerazeno i s gadjenjem uvidite podvalu, oni siste i klempavo se glibere vasoj nesreci, dok vas pasivni bijes dotice nebeske visine. Tanka je linija izmedju ljubavi i mrznje. Znat ce te da vas vole onda kada prvi put ceremonijalno povrate po vama. Kada vam istisnu kaladont u usta dok spavate, te se valjaju od smijeha dok se vi cudite neprirodnoj drvenosti sopstvenoga lica. S vama ce dijeliti sve svoje najvece tajne i reci ce svojim roditeljima da ste narkoman da bi spasili sopstvenu kozu od odmazde. U tajnosti ce bariti vase djevojke i perverzno masturbirati na njihove facebook profile. Nemilice ce krasti vase rizle i cupe, i nikada nece zaboraviti da vas nazovu za praznik, da vam pozele sve ono sto samo vi zasluzujete. Nahranit ce vas kada niko drugi nece, ponudit ce vam utociste od munja i vjetra, nesebicno i bez ikakvih ocekivanja. Iskoristit ce svaku priliku da vas vide nakon dugo vremena, i izvjestit ce vas o svim promjenama u svom zivotu. Bice im jako zao kada umrete, i vjerovatno ce biti jedini koji ce vas se cesto sjecati, i obrnuto. Dok ste zivi, oni su vasi prikriveni spasitelji, radost u tuzi, i bijes u radosti. Ispunjavaju nas besmisleni zivot dodatnim besmislom, i mi smo im beskrajno zahvalni zbog toga, jer, da su od govana - nasi su. (posveceno najjacem sinu, i neprevazidjenom Duduku, krompirastom bratu S.)

28.11.2010.

Same shit, different day...

Nekada davno blogger je bio riznica razlicitih, ali ipak lijepih misli, stilova pisanja, i cega sve ne. No, vremena se mijenjaju, slicno kao i moja kvrga na prstu koju sam zadobio godinama ranije, ne sjecam se tacno kako, pa tako i blog. Dugo vremena sam bio odsutan, i sada kada sam se ponovo vratio, bilo mi je drago da vidim iste ljude koje sam nekada citao, ali naravno, tu su i neizbjezne frustracije uzrokovane raznoraznim blogovima i ljudima. Primjetio sam da se situacija pogorsala. Jako malo kvalitetnih, i hrpa, da ne kazem, al' kazat cu - smijesnih stvari. Smijesnih na jedan jako tuzan nacin. Svjedocio sam raznim valovima promjene bloga, nekada su to bile teenie furke, onda fudbalska manija, trac manija, pandemija po meni, bezvrijednih stvari. Rijetki su prezivjeli i ocuvali se. Vrijedno divljenja. Puno ljudi je prestalo da pise, ja sam bio jedan od njih. A sada, o ovome novom valu. Jako zanimljiv i smijesan mi je ovaj novi val nadrkanih malih burzujcica, koji sa pet procitanih knjiga i nepresusnim zivotnim iskustvima pokusavaju da docaraju svoju bol, tugu, razocarenje, ili inteligenciju. Jako pateticni pokusaji impresioniranja, neutemeljeni i kontradiktorni tekstovi, valjda je postalo izuzetno tesko ukomponovati tudje citate i rijeci u gomilu pacenickog sranja. Potraznja sexa i paznje na ocigledno pogresnom mjestu. Burzuji se modernizovali, bogata napacena djeca koja su imali tu nesrecu da imaju sve u zivotu, pa sada, u zabludi da su posebni, imaju potrebu da prosvijetle svijet svojim mudrostima, i opet, ti isti burzujcici kritikuju i pljuju na sve oko sebe, s ogromnom dozom prezira. Manifest nesposobnosti da se savlada sopstveni ego, da kritiku daje onaj ko nema vlastiti identitet i samokriticnost, i ciji talent za pisanje ne premasuje onaj od nekog mrtvog soba u snjeznim prostranstvima Kanade. Sta da kazem, zivcira me licemjerje u bilo kom obliku ono dolazilo. Nezaobilaznost bunta i protivljenja sistemima, sklonost da se filozofira i raspravlja o religijama, nacijama, ukusima ili bilo cemu sto simbolizira razlicitost, plimni val kliseja i kica koji prijeti da nas podavi sve u bolnom besmislu. No, to nista ne cudi s obzirom na deformaciju drustva generalno u citavome svijetu, a pogotovo kod nas. O deformacijama sada necu, jer bi mi treb'o zivot da ih samo nabrojim. One ce, kao i do sada, biti suptilni dio mojih buducih tekstova. Nadam se. Sad nekad cu i da zakljucim svoj povratak na sarene zidove ludila i bunila, i neizbjeznog dualizma i nesavrsenosti ljudskog postojanja. Sad kad sam istres'o svoje frustracije, moji pozdravi, i zelja za neozbiljnoscu idu auditorijumu koji me je uveseljav'o u proslim vremenima. Zivjela neozbiljnost, sala, podvala, marifetluk! Citamo se uskoro :) (u kampanji: Smijmo se zajedno il' patimo odvojeno!)

28.11.2010.

Nije sve tako lose...

Ko nema blog, poj'o povareno jaje! (Nakon nesto vise od dvije godine sam se sjetio da i ja imam blog, pa pomislih kako bi bilo dobro da se nahrane svi oni koji ga nemaju, ne priznajem nikakve osude!)

21.12.2008.

Pismo Deda-Mrazu

Dragi Deda-Mraze, Prije svega da te puno pozdravim, bolje vas nasli. Nadam se da su jeleni uredu, i da gone punom snagom, i da ti je baba u top formi. Ja sam kod kuce, dosla struja, pa reko da ti ovo pismo otkucam i istampam posto mi je ruzan rukopis, ne bi se mogo snac. Ovde je sve isto. Zato, ove godine bi volio da ne samo meni, vec svima nama, poklonis nesto vise od secerlama u carapima od kineza, vec da nam bude bolje. Ovu godinu sam bio jako dobar, i volio bi da promjenis neke od sljedecih stvari u mom zivotu: Da se uciteljica Edita vise ne drpa pod klupom kad Tarik odgovara, nekako mi neugodno, potjera me mokrit. I da dadnes mozga ljudima s televizije, caca vazda vice da ga nemaju, i da bi him valjalo jebat mater. Oni su jako stari, a zamisli onda kako su im matere stare. Da se kod Kareta i Fuke djaba djele slicice, klikeri i sendvici. Volio bi isto da mi caca i mati ne stenju po noci u svojoj sobi, nemerem zaspat. Volio bi da ciki sto spava u parku dadnes toplu prostoriju dje ce imat jest i spavat. Da su mi u skoli sve petice. Da dedo vise nikad ne pretuce kozu nasmrt. Da ima struje uvjek, i da mi ne brane gledat televizor dokasna. Da je vazda ljeto, a snjeg sam kad nam se svima cejfne grudvat il sankat. Da ljudi ne pricaju lose jedni o drugima i da se ne mrze i ne tracaju. Volio bi da znam sta je drkat i da to naucim, svi muskarci iz razreda to znaju, jedino ja ne znam i oni me izazivaju. Da nam se cure iz sela ne kurvaju nediljom u carsiji, i da se ne parfemisu nolko jer mi sve muka kad kraj mene prodju. Ispuni i zelju cacinom ahbabu Saji, nastavniku muzickog, on bi volio da nema kica i sunda, pa eto, ukini to nek je i on sretan. Da imamo vise pametni ljudi. Da me Keno vise ne drisi u fudbalu. Da Mancester osvoji opet ligu prvaka. Ispuni i bratovu zelju, da ima posla, i ucini nek smanji pusenje trave. Da strina Sadika ne prdi kad dodje kod nas na sijelo i da ne pojede sve i da meni ostane nesto za jest. Da ne trnem kad me A. gleda u oci. Da me komsinica ne goni kad joj se popnem na haslamu. Volio bi da nasa reprezentacija u fudbalu ode na svijetsko. Volio bi da svi na vrhu nisu lopovi, kako caca vazda govori. Volio bi da su posteni i pametni. Da raspust traje 10 mjeseci. Da znam sta je pedofil, jer nam je direktor skole to. Da se ne ratuje nidje. Da su ljudi sretni. Evo, moram sad ic, brat me tjera s kompjutera, hoce film da gleda. Gledacu i ja s njim, dedo i caca eno igraju saha, a to mi dosadno gledat. Pozdravi V.H III razred osnovne skole

19.08.2008.

Hmmm...

Sjedamo za stol. Dug dan, dosta hodanja, vrucina. Konobar. Ja cu kafu, obicnu. Jeremie, coffee. Maela, coffee. Pierre, malo pivo (svojim cudnim francuskim naglaskom). Tri kafe i Sarajevsko, narucim. Iza drugog stola: Djevojka X (zakurac osoba i wannabe studentica engleskog)- pa jesi normalan, i ti znas engleski, taj ti je narucio veliku kafu s mlijekom...bla bla bla. Ostatak nisam cuo jer sam joj u svojoj glavi govorio da mi popusi, da si jebe mater, da odjebe, da pogine, da truhne i tako dalje i tako najdalje, sta ja znam. No, nisam htio da to naglas izgovorim, jer sam kulturan. Konobar nas posluzi, svi zadovoljno popise svoja pica, a Pierre naruci jos jednu veliku kafu s mlijekom koja se zove Sarajevsko Pivo i koja dolazi u smedjim a rijetko u zelenkastim bocama. Svidi nam se ta kafa, te i mi narucimo. Bas je dobra ova kafa s mlijekom Sarajevsko Pivo, rekoh naglas, Pierre, imate li ovo u Francuskoj? On zakljuci da nemaju. Mrzim kad mi se neko mijesa u poso, a i potanak sam na zivcima jebiga...

24.07.2008.

Signs

Noc nije bila tiha cak ni odavde, sjedeci na brdu iznad grada s prijateljima, posmatrao sam svijetla, slusao zvuke turbo folka odnekud dole. Ni pomislio nisam da ce se tu vecer, pred mojim sopstvenim, frljavim ocima, desiti razrijesenje jedne od velikih svijetskih misterija. Sjedili smo i razgovarali, pili smo jeftino pivo i pusili jos jeftinije cigare. Blizila se ponoc, Baka se pripito i ustonirano klatio i bulaznio, Spaha je svojom uobicajenom hiperaktivnoscu iritirao, Vik je umalo zaspao, a ja sam buljio nekud u daljinu odakle su se priblizavala svijetla. Za par trenutaka cu saznati kako nastaju neobjasnjivi krugovi u usjevima, zitu ili kukuruzima. Kukuruz. Kukuruz. Smijesna rijec. Sjedeci tako, na brdu, veoma nepristupacnom mjestu cak i za pjesaka, posmatrali smo automobil koji se kretao u nasem pravcu. No, kada smo svi ocekivali da ce navedeni automobil da nastavi putanju cestom, on skrenu i pope se uz obalu, kroz grmlje i kamenje (kuda ni tenk ne bi mogo), i nastavi put kroz zito, i kukuruze. Kukuruz. Nisam shvatao u samom pocetku, ali sam ubrzo ukopcao kada se pojavilo jos par auta i kad su se provezli nam ispred nosova, preko kamenja, grmlja, i uz takvo brdo kakvo je tesko opisati. Vozili su se kroz sve vrste usjeva, da bi nestali daleko u brdu, iza sume. Zaprepasteno sam posmatrao znakove u kukuruzima, pravilne geometrijske formacije. Shvatio sam: to se lokalni seljaci vracaju kucama sa cajki. Autima! Kroz goru i vodu, pustos i divljinu! Gospodine Gibson, ne vanzemaljci sine, nego seljaci... pripiti seljaci...

17.06.2008.

Obscure

Jebo ja svoje kosti....


Stariji postovi

Schizophrenic
<< 11/2010 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
282930


Dame i gospodo, ponosno predstavljam, Pacijente:

Teorija nastanka:
Bosanac nije nacionalnost, Bosanac je dijagnoza!


Mudrosti i neizbjezne logicnosti:
BUDI ONO STO JESI...ALI BUDI!!!

Pusim, pijem, drogiram se, ko ne vjeruje, i njemu cu...

Puno zujis, a malo meda dajes....

Ko se jednom oprzi od vareniku, taj i u kiselinu puse...

Pamet u glavu, a glavu u pijesak...

Boze, daj picke, hljeba ce bit i u zatvoru...

Glava covjeku sluzi da mu kisa ne bi padala u trbuh...

Posadili su drvo mira... Blago motorci.

Daj mi hljeba, mesa imam na sebi...

Nije zito iz opanka niklo...

Klin se klinom, jevrej plinom....

Bolje citav zivot biti bogat, nego sedam dana siromasan...

Najlaksi nacin da pretvorite apsolutni poraz u pobjedu je da obucete neprijateljevu uniformu.

I-mejl, Msn:
Kontakt mi et jour own risk:

artemis.error@hotmail.com

Ovo mi je Em Es En... i I-mejl. Ja ne znam sta to znaci.

>.>
Dugo vremena sam nosio mrkvu na stapu mameci Srecu, koja je pronalazila nevjerovatne nacine da me izbjegne. Jednog dana sam u jednoj izuzetno mudroj knjizi procitao da je Sreca mesozder. Otud i moje veliko razocarenje u zivot.


Broj Dijagnoza:
88978