Schizophrenic

ARTIFICIAL INTELLIGENCE IS NO MATCH FOR NATURAL STUPIDITY!

27.05.2008.

I'll wait for you there... my bithday is forever now? Wtf?

Sta da kazem, rodjendan mi je. Ne bi drugacije nista ni napiso. Ostarila gripina, paucina u usima, prasina u nosu, bas ko kakav nekakav mumificirani primjerak... necega. Da sam znao da me sve ovo ceka u zivotu, vratio bi se u majcinu vaginu, pa kud puklo da puklo, al helem, bedast se covjek rodi, pa pojma nezna, zanimljivo mu vani. Ni ja nisam bio izuzetak. Da sam bogdom Esmeralda, ha jebote, rodio se corav i nekakav usukan ko opanak, al imo bi happy end, zivot bi bio cmoka cista, a vako, masi usima i vici "potaka!". U svijetu kakvog ja znam, nea happy endova, bilo je kod mnogopostovanog i eminentnog gospodina H.K. Andersena i brace Grimm, al oni su se lupali nakim cudnim supstratima i supstancama, jer bo, nemere iz tikve kocija, da jebe rak raka. A nemere ni cipela od stakla bit. Al eto, dobra im je vizija, svaka cast, samo sto je ja nikad nisam uzo srcu. I eto, na pocetku sam ima neku poruku za svijet i sta ja znam, al me odvuklo ovo razmisljanje o bajkama. Sad sam konto ic grah pribirat al neznam hocul, jer kasno je, moze coek naograjsat. Nervozan sam. Siromasan sam. Godine odmicu. Ronaldo se udebljo. Esmeralda progledala. Kukuruz cvjeta. Ljudi zive. Kapitalizam. A ja u ovom trenutku levatim neku debelu nativnu kanadjanku da mi para posalje. Stas, zeni jebeno u Kanadi, ima problema, a posto sam ja dusica, slusam je i sve to, i vako katkad provucem kroz pricu da nemam sta jest i u cemu hodat, ona se sjebe i hoce da mi pomogne. Eto jebote, sta dosada nece od coeka napravit, degenrika koji iskoristava jadne pretilne zene Kanade. Dosada. Eto, vama fala sto ste ovo procitali. Pisacu jos, nekad tamo... P.S. a ovo na slici su starke sto mi kanadjanka posla... kae: eto ti sine, nek imas u cemu hodat... e bas je dusaaaa... Volim se, sretan mi rodjendan. Med. =)

30.03.2008.

A Tribute To Boja

Boja je lokalna ispicutura, ispicasa, ispiboca i ispibure... ili alkoholicar, kao sto bi neki rekli... Pri kraju je svoje pete decenije zivota, pijano i nesebicno, na svojim krivim hodaljkama, ulazi u sestu. On je covjek srednjeg rasta, procelav je i sjedokos, ali uvjek nosi prljavi zidarski kacket, uprljane poderane hlace i neku trenerku. Lice mu ima historijski znacaj, jer nosi oziljke nebrojenih opijanja, kavgi i kavgica, padova, maratonskih irgetovanja. Ima prijateljski pogled i sasvim je bezopasan, glas mu je hrapav a lice obraslo u duge prosijede cekinje. Svoje dane provodi iza Esine trafike, sjedeci na zidicu i ispijajuci "klipace", bilo kisa, snijeg ili sunce. Drustvo mu cini Zunza, iskrivljeni, crnomanjasti covjek koji trza glavom na jednu stranu, i pusi 6 kutija Drine na dan. No, Boja je urbana legenda, te sam cuo nebrojeno mnogo prica o njemu. Sjecam se dobro, kada se jedne zime prije par godina zamrzao za zemlju, i kada su ga morali poljevat toplom vodom da se odledi. Pijan se naslonuo na zidic i tu malo pridrijemao. Bilo je hladno, srecom, ljudi su na vrijeme culi njegovo negodovanje i nezadovoljno sistanje te su ga spasili. Takodjer se sjecam, vracao sam se kuci u kasne nocne sate, a Boja je lezao u parku na goloj zemlji. Pridjem mu, probudim ga i predlozim mu da ide kuci, na sto je on samo zadrto zaskvicao: "Necu, nek kuca dodje meni!" Prosloga ljeta, Rema i ja prolazimo pored trafike i ja ga po obicaju pozdravim. On zacudjeno i pripito, kao da me prvi put u zivotu vidi, rece: "Dobro sam... hik... a kako ste vas cetvorica? hik...?" Nepotrebno govoriti, Rema i ja smo se zakocenuli od smijeha, a on nas pogleda sujevjerno, te povuce jos koji gutljaj da se pribere. Boja je odjednom nestao. Nisam ga vidio dobrih tri-cetri mjeseca. Cuo sam da su ga smjestili u staracki dom, te da se odvikava od alkohola. Prostor iza Esine trafike je djelovao pusto i prazno, bez njegovog hrapavog glasa koji je vazda uveseljavao prolaznike. Cak je i Zunza, vec obrastao u katran, trzajuci glavom lijevo-lijevo-desno, djelovao zamisljeno i odsutno, s nekom melakonlijom naginjuci pivu... I nakon dugo vremena, vidio sam Boju i jedva ga prepoznah. Bio je osisan, obrijan i cist, i sto je najcudnije; trijezan. I nekako mi bi drago zbog njega. Proslo je jos neko izvjesno vrijeme, i prije par dana, dok sam kupovao cigare, iz razmisljanja me prenu meni dobro poznat glas. Neko se veselo smijao i gakao, donoseci zivot zidicu iza Esine trafike. Namjerno krenem tim putem i vidim Boju i Zunzu kako prijateljski djele zadnje cigare, Zunza je radosno i pomalo ubrzano trzao glavom, dok je Boja grdio prazne flase oko njih. Odmahnuh glavom, pozdravim ih obojicu, i zaputim se nikuda, priklijesten dubokim mislima... Iza mene je orio Bojin veseli, krestavi glas, dok je Zunzin vec narucivao nove pive na dug... Blagi povjetarac nije obecavao nikakve promjene, a zivot je i dalje s bukom prolazio...

26.03.2008.

That's all you can say, that's all you can say...!!!

Sjedim sam s mislima i jednom cigarom... Zivot anyone...?

17.03.2008.

Socijalan sam... kao sok koji pijes...

Priznajem, socijalan sam. Do bola. Imam i dobrog razloga za to. Razmisljam. No, zivim dje se uopste ne treba razmisljati, to je suvisno i prevazidjeno kako neki kazu, pa tako i uvidjam svoju gresku, ali, ne mogu si pomoc. "Vidi one, podero bi je k'o seljak napolitanku..." Seljak... pih. Nije mi zao sto gubim socijalni zivot, jer ovde ga nema, postoji samo u takvom obliku, koji bi, da nije zalostan, bio urnebesno smijesan. Naucio sam da se sa strasnom lakocom pomirim s onim sto jest, i da jedem stari keks, koji mi za racunarom stoji vec nekih sedam dana (cak ne skidam ni insekte koji mile po njemu). Izbora nemam. Zivot se kotrlja, i ja, zajedno s njim. Nista se ne mijenja, ljudi i dalje cudno gledaju u moje bezobrazno poderane farmerke koje su starije i od neolita, starke koje se jos drze, te neke isarane majice na kojima se velica punk. Oni preziru mene, ja prezirem njih, neizbjezna prirodna ciklika. Socijalan sam brate, ko onaj sok Shoxy, s okusom Miljacke. Nije da se zalim, sve to ima i svoju divnu stranu. Posmatranje. Proucavanje. Analiziranje. Definisanje. Gradjenje samosvijesti i vlastite intelektualnosti koja se ne smije zapustiti, ni po koju cijenu. Kriticnosti, koja je izuzetno bitna. No drago mi je sto sam socijalan. Sto sam samozivi stvor koji ironizuje, i sarkasticno kritikuje. Kako necu, kad je kolektivna svijest stvar drevne proslosti, kada se primitivnost vraca u punoj snazi, kada su sund i kic mainstream...? Kako da ostanem ravnodusan? Ovako. Ravnodusan sam. I zbog toga sto polako ali sigurno gubimo identitet, sto sa svakim danom nazadujemo, sto omaleni i deformisani likovi psuju aksam, sto zenska s celom promjera ski skakaonice u Hoffenheimu govori da mora sutra grah pribirat, kotrljajuci se oukolo u bjesomucnom pokusaju plesa, nezgrapno i kruto kao i sam r2d2 kad mu pregori procesor, ali nju to ne zanima, jer ne zna ona ni ko je r2d2, a ni sta je procesor. Odsustvo kolektivne svijesti, a Bogami i inteligencije. Velika vecina je takva, nepismena, i nezainteresovana za bilo sta na svijetu. Daj im Ceca, Seka, Djoga, Babaroga i njima je dobro. I zivot im ima smisao. Dok svijet prolazi kroz revolucionarna otkrica, dok je umjetnost na vrhuncu moci, dok ljudi odlaze u svemir u potrazi za ekstraterestijalnim oblicima zivota, dok nad kuglom zemaljskom grme i bjesne ratovi te se stvaraju novi poretci, dok se tehnologija razvija svjetlosnom brzinom, dok drzava grca u samrtnom hrpocu, dok se pederi na vlasti nesmetano bogate i smiju sirotinji... Zapitam se samo, o cemu takvi ljudi razmisljaju u slobodno vrijeme, kad krenu spavat? Ja jednostavno ne razumijem jednu takvu povrsnost, mozda sam cinik i kreten, i jos stosta, ali, cini mi se da se ona ljudska uzvisenost polako, ali sigurno, gasi u nama. Proguta je zelja za primitivnoscu, neka zla propaganda nekog zlog uma, koji zeli da se ova nacija sama zarazi, i istruhne, za razonodu cijeloga svijeta... (Svake nedelje dobijem inspiraciju da pricam ovako nesto, jer sam ozlojedjen i razocaran jebemu... a posto niko ne zeli da slusa takve gluposti, ja se bezuspjesno lijecim na ovom virtuelnom zidu... uistinu sam socijalan...)

16.03.2008.

Ep

U tamnim i zlim vremenima, na prostorima Bael'Khana, jedne veceri, u malom i skromnom domu, heroj se rodi. Drevno prorocanstvo je govorilo o jednom covjeku, velikoj vojsci, te velikoj pobjedi. Dadose mu ime Drah'zhoe. No, na samom pocetku, stvari su pocele da se odvijaju drugacijim (cudnim) tokom. Stereotip svakog heroja jeste da je on snazan i neustrasiv, lijep, krupan, lijepo gradjen, karizmatican i pametan. Drah'zhoe odraste u sipljivog, poruznog, odbojnog i glupog covjeka, ali, prorocanstvo je prorocanstvo i tu ne bi druge. I dodje vrijeme kada sile tame i zla trebade unistiti, te Drah'zhoe okupi svoje heroje, strasne ratnike i ljude velika srca, da u boj s njime podju. Ispratise ih suzama i poklicima, te bacenim ruzama, povorka je licila na neki skup ljudi s posebnim potrebama, ali herojstvo ne bira srca, nego srca biraju herojstvo. Zlo s kojim se junacka druzina trebala suociti i pobjediti ga imase vise zlih i opasnih lica, a to bjahu civilizacija, humanost, tolerancija i inteligencija... Ali, desilo se jos vece zlo. Drah'zhoe se navukao na buniku, ljekovito velebilje od kojeg vam se prosire oci i izgubite vlastitu moc rezona. Da stvar bude jos gora, on je buniku poceo da pusi, te je od toga teze skrenuo, a i njegovi junaci koji su ga slijepo slijedili. I zalotase oni tako jednog dana u jednu goru koja je bila brdovita, sjedose da se odmore, te se dobro pocastise bunikom. Ubilo ih sunce i bunika, te odluce da tu brdovitu i stijenovitu goru nazovu Rh'avnom Gor'hom i da tu bude njihov stab iz kojeg ce da vladaju svijetom posto prethodno istrijebe zlo. No, u njihovim uvrnutim razumima, zlo predstavljase svi oni koji nisu bili kao oni, te pocese sa svojim svetim ratom unistavanja, ubijanja, orgijanja, paljenja i zarenja. Zarko zelise da se ostvari njihov san i da cijeli svijet njima pripadne. No, zadubljeni u doboka razmisljanja, ostase tako oni u svojoj gori dugi niz godina, a heroj Drah'zhoe (general kako ga neki zvase) nikada nije prestao da konzumira buniku dok se njegov IQ nije spustio na nivo graha. Tri podignuta prsta, njihov zastitni znak, ustvari simbolisase gestu ubiranja spomenute bunike, iako rijetki to znase. I tako nastadose Cheth'nitzi, gomila heroja; ljudi cijim je zivotima upravljala bunika. Bunika im podari neprirodno duge zivote, sam faktor ovisnosti je imao veliku ulogu u tome, a i mutant-tronoga baba koja je jednog dana Bogzna od kuda zalutala u njihovu domenu. No, njima se cinilo da je ona vilenjak, svi se zaljubise u nju i opcise s izopacenom i zlom babom, te osigurase opstanak herojske, bradate grupe. Prosle su stotine godina, a Cheth'nitzi ne osjetise znacenje rijeci "progres", ostadose tupi i odvojeni od civilizacije. Ali, jednoga dana ih napade zmaj. Strasni i zli zmaj sa devet glava, i tu poce epska bitka. Devetoglava ala se strasno borila, a oni je dotjerase do klisure i zgurase je s nju, iako su pri tome herojskom cinu, skoro svi pali u ambis, ali, dali su svoje zivote za pobjedu dobra. Na popristu bitke je stojao samo jedan covjek, heroj Drah'zhoe, i u cudu je gledao kako njegovi sljedbenici masakriraju tronogu-mutant babu, i zatim je bacaju u klisuru, svi od reda se bacajuci za njom... Zakljuci da je cudno to sto se desilo, te pripali buniku te krenu da sjedne pod drvo. No, nespretno stade na sokolov izmet, pade, i smrtno se udari u glavu, te skonca tu na zemlji, halapljivo izvlaceci i posljednji dim bunike... Tako to biva kad prorocanstva pisu nekompetentni ljudi...

15.03.2008.

Schizophrenic?

Da li ste se ikada zapitali jeste li bas Vi schizophrenic? Da li ste se ikada uhvatili u necasnim mislima, ili pak, kako jedete kartonsku kutiju a mislili ste da gledate film? Da li cujete glasove u glavi koji vas nagovaraju na stosta? Ako jeste, onda je ovo pravi blog za vas! Schizophrenic Productions s ponosom predstavlja: Schizophrenic II! Ljubitelj ste filozofije, knjizevnosti, umjetnosti, porno filmova sa starim babama kao protagonistima, ovisni ste o turbo folku? Mi imamo pravu stvar za vas: ...zalupivsi vratima, dok su ga ostali zacudjeno gledali. Schizophrenic Productions s ponosom predstavlja: Vas ruralni alter ego! E, Bogami neces! (ruralni alter ego pobjeze kroz bascu praznovjerno se okrecuci iza sebe). Umjesto svega navedenog, ispricat cu vam jednu pricu... ili mozda dvije... Ali o tome, neki drugi put... Sad planiram. Planovi su bitni. Ali zaista cu da vam ispricam tu pricu... Dok se dogovorimo... Hvala. Nije hvala. Eto...

10.03.2008.

Ko'sovo?

Cisto ne razumijem zasto se toliko polemise o tome. Pa svi danas 'suju, ko ne 'suje, cudnim se smatra. Neko manje, neko vise, al uglavnom, 'suje se jebiga... Beelma vazda 'suje drvo, Samir iz stationa vazda 'suje kurac, ono "jeboga kurac!", Noke stalno 'suje led, i tako u nedogled (malo nenamjerne rime nikad nije na odmet). Eminentni Seo je jednom reko: "A Bog te hljeb!" iznenadivsi pri tome i sebe i sve koji su bili prisutni. Niko se nikad nije zamaro tumacenjem te epske i znamenite recenice, pa necu ni ja da se mucim. Prema nekim studijima, 'sovanje je odraz necije inteligencije, no ako se malo zamislite, shvaticete da to ima smisla, jer se 'sovke mogu klasificirat izmedju ultra debilnih, mormonskih, dordonskih, krembilskih, uobicajenih, pa onda smijesnih, duhovitih i pravo duhovitih (ironicno-sarkasticnih)... No, pored svega navedenog, meni i dalje nije jasno ko je 'sovo tako tesko da ga se optuzuje za to i da je to udarna vijest na svim mogucim drzavnim, pa i svjetskim medijima. Ja kazem da smo onda svi krivi... Kriv je i zidar Eso, kaze iskrivila ga malta, on vazda 'suje irgetovanje... Iskrivljen coek, sta bi, ima nekakvu reumu il rahitis, ne znam tacno... Rahitis je inace bolest mehkih kostiju... Opet skrecem s teme... glupan. Uhe, lipe druge! (ne znam sto sam ovo reko, valjda spoljni uticaji kojima se niko ne moze oduprijeti)... Ma nije, nego samo hocu da kazem da nas ne treba da se tice nikakvo Kosovo niti bilo kakva druga politicka malverzacija ili manipulacija, do guse smo i onako u sopstvenim govnima... Bolje da se okrenemo sebi, mada znam da to necemo ucinit... Ko nas skonta, svaka mu cast. (pokusavam dokazat da sam politicki osvijesten, iako mi se fucka za politikom)... Eto, to sam konto rec... Sta ja znam, meni je to Kosovo suvisno pitanje za nas...


Noviji postovi | Stariji postovi

Schizophrenic
<< 11/2010 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
282930


Dame i gospodo, ponosno predstavljam, Pacijente:

Teorija nastanka:
Bosanac nije nacionalnost, Bosanac je dijagnoza!


Mudrosti i neizbjezne logicnosti:
BUDI ONO STO JESI...ALI BUDI!!!

Pusim, pijem, drogiram se, ko ne vjeruje, i njemu cu...

Puno zujis, a malo meda dajes....

Ko se jednom oprzi od vareniku, taj i u kiselinu puse...

Pamet u glavu, a glavu u pijesak...

Boze, daj picke, hljeba ce bit i u zatvoru...

Glava covjeku sluzi da mu kisa ne bi padala u trbuh...

Posadili su drvo mira... Blago motorci.

Daj mi hljeba, mesa imam na sebi...

Nije zito iz opanka niklo...

Klin se klinom, jevrej plinom....

Bolje citav zivot biti bogat, nego sedam dana siromasan...

Najlaksi nacin da pretvorite apsolutni poraz u pobjedu je da obucete neprijateljevu uniformu.

I-mejl, Msn:
Kontakt mi et jour own risk:

artemis.error@hotmail.com

Ovo mi je Em Es En... i I-mejl. Ja ne znam sta to znaci.

>.>
Dugo vremena sam nosio mrkvu na stapu mameci Srecu, koja je pronalazila nevjerovatne nacine da me izbjegne. Jednog dana sam u jednoj izuzetno mudroj knjizi procitao da je Sreca mesozder. Otud i moje veliko razocarenje u zivot.


Broj Dijagnoza:
104242