beats by dre cheap

Same shit, different day...

Nekada davno blogger je bio riznica razlicitih, ali ipak lijepih misli, stilova pisanja, i cega sve ne. No, vremena se mijenjaju, slicno kao i moja kvrga na prstu koju sam zadobio godinama ranije, ne sjecam se tacno kako, pa tako i blog. Dugo vremena sam bio odsutan, i sada kada sam se ponovo vratio, bilo mi je drago da vidim iste ljude koje sam nekada citao, ali naravno, tu su i neizbjezne frustracije uzrokovane raznoraznim blogovima i ljudima. Primjetio sam da se situacija pogorsala. Jako malo kvalitetnih, i hrpa, da ne kazem, al' kazat cu - smijesnih stvari. Smijesnih na jedan jako tuzan nacin. Svjedocio sam raznim valovima promjene bloga, nekada su to bile teenie furke, onda fudbalska manija, trac manija, pandemija po meni, bezvrijednih stvari. Rijetki su prezivjeli i ocuvali se. Vrijedno divljenja. Puno ljudi je prestalo da pise, ja sam bio jedan od njih. A sada, o ovome novom valu. Jako zanimljiv i smijesan mi je ovaj novi val nadrkanih malih burzujcica, koji sa pet procitanih knjiga i nepresusnim zivotnim iskustvima pokusavaju da docaraju svoju bol, tugu, razocarenje, ili inteligenciju. Jako pateticni pokusaji impresioniranja, neutemeljeni i kontradiktorni tekstovi, valjda je postalo izuzetno tesko ukomponovati tudje citate i rijeci u gomilu pacenickog sranja. Potraznja sexa i paznje na ocigledno pogresnom mjestu. Burzuji se modernizovali, bogata napacena djeca koja su imali tu nesrecu da imaju sve u zivotu, pa sada, u zabludi da su posebni, imaju potrebu da prosvijetle svijet svojim mudrostima, i opet, ti isti burzujcici kritikuju i pljuju na sve oko sebe, s ogromnom dozom prezira. Manifest nesposobnosti da se savlada sopstveni ego, da kritiku daje onaj ko nema vlastiti identitet i samokriticnost, i ciji talent za pisanje ne premasuje onaj od nekog mrtvog soba u snjeznim prostranstvima Kanade. Sta da kazem, zivcira me licemjerje u bilo kom obliku ono dolazilo. Nezaobilaznost bunta i protivljenja sistemima, sklonost da se filozofira i raspravlja o religijama, nacijama, ukusima ili bilo cemu sto simbolizira razlicitost, plimni val kliseja i kica koji prijeti da nas podavi sve u bolnom besmislu. No, to nista ne cudi s obzirom na deformaciju drustva generalno u citavome svijetu, a pogotovo kod nas. O deformacijama sada necu, jer bi mi treb'o zivot da ih samo nabrojim. One ce, kao i do sada, biti suptilni dio mojih buducih tekstova. Nadam se. Sad nekad cu i da zakljucim svoj povratak na sarene zidove ludila i bunila, i neizbjeznog dualizma i nesavrsenosti ljudskog postojanja. Sad kad sam istres'o svoje frustracije, moji pozdravi, i zelja za neozbiljnoscu idu auditorijumu koji me je uveseljav'o u proslim vremenima. Zivjela neozbiljnost, sala, podvala, marifetluk! Citamo se uskoro :) (u kampanji: Smijmo se zajedno il' patimo odvojeno!)

Schizophrenic
http://artemis1.blogger.ba
28/11/2010 20:03